Sinonimi: Prunus communis Huds., Prunus domestica ssp. Oeconomica Borkh., Prunus sativa Rony et Cam.

Narodni nazivi: Bistrica, bistrièanka, cepaèa, cepika, crnošljiva, èitlovka, maðarka, modra sliva, modrica, požega, požegaèa, sliva.

Opis biljke: Šljiva je 3 do 10 m visoko drvo èije grane i granèice nose katkada trnje dok istovremeno razvija listove i cvjetove. Listovi su ovalni, naborani i po rubu nazubljeni. Neke sorte imaju listove koji su s donje strane mekano dlakavi. Cvjetovi su na kratkim peteljkama i tjeraju obièno po dva zajedno iz postranih pupoljaka prošlogodišnjih izdanaka i bijele su boje. Plodovi su duguljasti, plave do crvenkaste boje, veæ prema sorti, u kojima se nalazi gruba s obje strane zašiljena koštica. Plodovi imaju nježan i slatkast misris a u zrelom su stanju slatki, ukusni i veoma soèni.

Vrijeme cvatnje: Travanj do svibnja.
Vrijeme sazrijevanja plodova: Rujan do listopada.

Stanište: Šljiva u domaæim vrtovima potjeèe od divlje biljke kojoj je domovina Perzija, Kavkaz i Armenija. U 3. stoljeæu pr. n. e. šljiva je, vjerojatno kao i mnoge biljke iz Azije, prispjela u Grèku s vojnim pohodom Aleksandra Velikoga. Rimljani su opet, preuzevši mnogo uz kulturu Grka, preuzeli i šljivu i veæ su u južnoj Italiji imali ureðene nasade šljiva koje su za vrijeme svojih ratnih pohoda proširili i sjevernije od Alpa. Karlo Veliki brinuo se svojim poznatim naredbama za proširenja i uzgoj preko 600 biljaka i za proširenje uzgoja šljive koja je u njegovim naredbama navedena kao „prunari diversi generis“. Danas postoji veliki broj raznih sorti šljiva.

Ljekoviti dijelovi biljke: Sabire se list od svibnja do kolovoza, smola koja istjeèe iz kore od svibnja do srpnja i, konaèno, zreli plodovi u jeseni.

Ljekovite i djelotvorne tvari: U plodovima je sadržana uz bjelanèevinu, i ugljikohidrate, mast, škrob, šeæer, znatnija kolièina mineralnih tvari i niz voænih kiselina.

Ljekovito djelovanje: Èini se da se ljekovita vrijednost suhih šljiva ispravno cijeni samo u Portugalu i Nizozemskoj jer su samo u tim zemljama Europe šljive u sušenom obliku u službenoj upotrebi. Šljive su veoma vrijedna dijetna hrana kod oboljenja bubrega, kod gihta, reumatizma, u bolestima jetre i donose, uživane svježe ili kuhane, promjenu u inaèe jednoliènu ishranu tih bolesnika. Blago su sredstvo za otvaranje, djeluju na pospješenje probave i pobuðuju apetit. Upravo se ovo zadnje svojstvo mora naglasiti jer se èak i izrazito gaðenje na jela najbrže otklanja uživanjem kuhanih šljiva. Tvari poput pektina, koje veoma nabubre, èine stolicu mekanom i u velikoj mjeri olakšavaju pražnjenje crijeva.

Velike kolièine šljiva svake se godine kome i nakon potpunog vrenja peku ili destiliraju u poznatu rakiju šljivovicu. Ta rakija, uzimana u malim kolièinama, zagrijava i pobuðuje probavu,a upotrebljava se i za èišæenje rana. Istraživanja vezana za antioksidativna i antikancerogena svojstva voæa, pokazala su da su suhe šljive meðu najbogatijim plodovima, ne samo voæa, veæ i povræa sa tim svojstvima. Šljiva krvne sudove èisti od masnih naslaga te djeluje kao moæan antioksidans, protiv slobodnih radikala.